Sta je to u ljudima. Jesmo li to zvjeri postali. Koje se to kukavice kriju iza maske zlodjela. Sta se desava dunjaluku? 'Ko čiju pravdu tjera? Cega se plasi i koga strasi ? Sta znaci zvuk i tijelo bez glasa kad padne. Gledam vijesti. Nevjerica. Sok. Sumnja. Bol. Tuga. Tezina. To je moj Istanbul. Cekam da kazu da to nije istina. Ne moze biti istina. Koliko puta sam samo bila na tom mjestu. Nebrojeno. Ne znam. Ponavljam u sebi na hajr. Ovo je previse. Ovo ne smije da se desava. Gutam suze. S njima i ljutnju sto me prozdire. Vristala bih al nemam na koga. vristala bih na sve .. Ne dirajte mi Istanbul. :(

Zora. Izlazak sunca. Najljepsi u mom zivotu. Shvatila sam, da ja ustvari nikad i nisam otisla od tebe.

''(kako je tezak i kako pun Tebe ovaj bez Tebe zalosni zrak.) Dodji!'' Enver Colakovic