Ti

Jesen je. Nikada odlazak nisam smatrala rastankom. Baš volim svjetla ovog grada. Naša sudbina je takva da se srećemo uvijek i ponovo. Mjesec čudno proviruje kroz oblake. Dvoumi se. Ova duša te želi. Između svih sekundi i vječnosti. U svakom novom jutru. Između svakog susreta. Samo od tebe mi rastanak teško pada. Miriše na jesen….

Nastavi čitanje →

danas…

Pomislila sam da možda ne bi bilo loše da se osmjehnemo jedno drugome danas. Zasluzujemo toliko. Zar ne? Divan je dan, nekako lagan. Lagan za pricu, lagan za razumijevanje. Lagan za nas. Ustvari nas nikad nije ni bilo. Ali eto, danas je nekako lagana čak i ta pomisao. Hajde da skinemo te ratnicke boje, taj…

Nastavi čitanje →

Kada vidite jaku osobu, jaku zenu, imate osjecaj da je nista ne dotice, da zna brinuti o sebi, zna rijesiti problem i zna kako dalje. Ona ne pokazuje slabost. Ali ima ih. Kao i svaki insan. Ima osjecaje i ima bol u dusi. Ima radost u srcu i tugu u ocima. Dodju do nje i…

Nastavi čitanje →

Zivot je knjiga. Pisemo i zatvaramo poglavlja. Odrastamo. Skolujemo se. Radimo. Upoznajemo. Putujemo. Redamo jedno po jedno poglavlje u nasu knjigu. Nekada preskocimo par stranica pa zavrsimo naknadno. Nekada ostanu samo slova na papiru i misao u glavi. Takva su obicno zatvorena u nama prije pocetka. Ali ih ispisujemo svakim danom. Neka poglavlja zapecatimo. Ne…

Nastavi čitanje →